MURID PRIČE: “Savjetovala bi roditeljima da slušaju svoj instinkt” – Mateova mama 

Mateo je rođen kao neurorizično dijete i odmah je praćen od strane pojedinih stručnjaka. Svi su oni kao i mi doma njegovo kašnjenje u motorici, kasnije jeziku i govoru pripisivali tome.

Malo prije prve godine krenuli smo na obradu kod logopeda, defektologa i u SUVAG na obradu za sluh. Utvrđeno je da Mateo ima 100% oštećenje sluha i da je ono nastalo ili u trudnoći ili prvim mjesecima života. 

Svakako bi savjetovala roditeljima da slušaju svoj instinkt i da ako imaju kakve nedoumice da se posavjetuju sa svojim bližnjima, pedijatrom ili evo danas dostupnim stručnjacima. 

Prije deset godina društvene mreže i različiti on line kanali nisu bili tako popularni, tako da smo mi u MURID došli nakon dugog traženja i istraživanja o mogućoj podršci. Žalosno je bilo da u tom trenutku niti naš pedijatar nije imao podatke gdje nas uputiti. Ni ja kao djelatnik u odgoju i obrazovanju nisam imala puno informacija.

Sad je to druga priča.

Bili smo MURID-ovi korisnici oko 8 godina. Mateo je bio uključen u individualne tretmane – radni terapeut, rehabilitator, kasnije logoped.

Od 5. godine bio je i uključen u grupni tretman – trening socijalnih vještina. Uz odlaske na same termine, Mateo je dobio podršku u učenju i svladavanju hrvatskog znakovnog jezika. Jedan od prvih načina komunikacije uz baby sings bila je komunikacija uz pomoć slika. 

Kad smo krenuli s podučavanjem komunikacije Mateo je napredovao u svim aspektima, od toga da je bilo sve manje frustracija i nepoželjnih ponašanja jer je napokon dobio alat da može izraziti svoje želje, potrebe i povećao mu se vokabular. 

Kako je on tijekom svakog terapijskog termina, a i kod kuće, usvajao sve više pojmova, također mu se povećavala pažnja i koncentracija. Bio je spreman da slici dodamo znak i krenemo s usvajanjem i učenjem prvo izoliranih znakova, a kasnije i cijelokupnog znakovnog jezika.

Virtualna rana intervencija je bila vrlo izazovna. Kako nama roditeljima tako i Mateu. 

Prvo cijela globalna situacija gdje smo se svi našli, zatvoreni, izolirani, u novim uvjetima. Trebalo se prvo naviknuti na to, a onda još u to ubaciti i terapeutske termine koji su i uživo imali izazovne trenutke.

Laptop i telefon koji su do sad služili za razbibrigu, odjednom su postali način komunikacije. Prva dva-tri termina uživo bila su uz lovicu po stanu i stalno vraćanje za stol. 

Ali podrška koja ni u tom trenutku nije izostajala je bila neminovna. 

Od pripreme, slanja materijala (slikovnica, vizualnih) i onda on line termini.  

Tako da ni u tom izazovnom vremenu nismo ostali bez podrške.

Kasnije smo nastavili da se jedan dio termina održava on-line što nam je možda bilo organizacijski lakše. Da smanjimo vrijeme za putovanje na terapeutski termin, da odmah određene vještine vježbamo u domu gdje dijete provodi veći dio vremena u poznatom okruženju. 

Kao što i sama definicija kaže, rana intervencija, važno je da je “rana”. 

Važno je da su o njoj i njezinim sudionicima informirani već u bolnici (rodilištima), pedijatri, sve odgojno obrazovne ustanove (prvenstveno vrtići). Da mogu pravovremeno uputiti roditelje na mjesto gdje mogu potražiti i dobiti odgovore na eventualne nedoumice i pitanja, a ne da se u ranu intervenciju uključuju djeca dok se roditelji i djeca nalaze u visokorizičnim i njima bezizlaznim situacijama. 

__

Ova priča jedna je od puno priča koje možemo pričati uz tvoju pomoć!