Pon: 09-15h / Sri: 14-17h / Pet: 09-15h
murid@murid.hr
Donirajte za pomoć djeci

Tema mjeseca - Asertivnost

Neke situacije u životu većini ljudi nisu ugodne i mnogi nisu sigurni kako bi se u tom trenutku trebali ponašati. Rezultat toga su osjećaj napetosti, sniženo samopoštovanje, a ponekad dolazi do nepotrebnih sukoba s drugim ljudima. Kako bismo znali reagirati na pravilan način, koji nije agresivan, ali isto tako nije ni pasivan, od velike je važnosti poznavati jednu od temeljnih komunikacijskih vještina, asertivnost.

Najkraće i najjednostavnije rečeno, asertivnost je vještina koja omogućuje da se izborimo za svoja prava, osiguravajući da se naše mišljenje i osjećaji uzmu u obzir, a da se pri tom ne narušavaju prava drugih. Osnovni elementi asertivnog ponašanja su jasno izražavanje ponašanja koje nas smeta, ali isto tako i objašnjavanje razloga zbog kojih nas to ponašanje smeta. Nadalje, bitno je da znamo jasno izraziti naše zahtjeve, naše vlastito mišljenje i osjećaje, da znamo naglasiti posljedice neželjenog ponašanja te izraziti razumijevanje za drugu osobu.

Jedna od najkorisnijih tehnika asertivnosti su upravo „Ja-poruke“. Ja poruka ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako naučimo koristiti. Za početak moramo naučiti govoriti o sebi, a ne o drugoj osobi i preuzeti odgovornost za ono što mi želimo. To je stoga asertivna komunikacija – jasno se zauzimamo za svoje potrebe bez ugrožavanja druge osobe.

Najteži dio je poznavati sebe, svoje osjećaje i svoje potrebe, tj. što nama smeta, zbog čega nam to smeta i što želimo od druge osobe. Naravno, može biti i pozitivno – pa je onda što nam se sviđa, zbog čega nam se sviđa – a što želimo od druge je onda dosta jasno.

U komunikaciji nam može pomoći i tzv. Asertivna poruka koja je nešto drugačija od Ja poruke, ali također predstavlja jedan oblik asertivne komunikacije. U asertivnoj poruci ne iskazujemo samo svoje osjećaje, potrebe i želje, već i pokazujemo razumijevanje osjećaja, potreba i želja druge osobe. Katkad tom porukom iskazujemo da razumijemo potrebu druge strane, ali da se naše i njihove potrebe ne slažu te da moramo inzistirati da druga osoba poštuje ono što mi od nje tražimo. No, dio u kojem točno prepoznamo kako se druga osoba osjeća i što želi, stavlja na znanje drugoj osobi da je čujemo i da poštujemo njene potrebe i različitost naših potreba.

Poznavanje i upotreba asertivnosti kao jedne od temeljnih komunikacijskih vještina može nam olakšati komunikaciju s drugim ljudima. Da bismo još bolje razumjeli što je to asertivnost, navodimo nekoliko pravila asertivnosti:

Imam pravo:

  • poštovati sebe (ono što jesam, ono što radim)
  • prepoznati svoje individualne potrebe
  • izreći jasnu “Ja-poruku”
  • dozvoliti sebi pogreške
  • promijeniti mišljenje
  • tražiti “vrijeme za razmišljanje”
  • dozvoliti si uživanje u vlastitom uspjehu
  • tražiti ono što želim
  • prepoznati da nisam odgovorna/odgovoran za ponašanje drugih odraslih ljudi
  • poštovati druge ljude (i njihova asertivna prava)

(iz kurikula otpornosti: Rescur)

Biti asertivan znači ponašati se odlučno, ali ne i agresivno. Znači uvažavanje, ali ne i submisivnost. Asertivnost omogućuje pojedincu da se izbori za sebe, a da pritom ne nanese štetu drugome. Djeca koja se zauzimaju za sebe jasno izražavaju svoje potrebe, daju povratnu informaciju o ponašanju drugih koja im smetaju, objašnjavaju razloge zbog kojih ih to ponašanje smeta, jasno izražavaju svoje želje i, ukoliko je potrebno, ponavljaju ih više puta. Ona su u stanju reći NE ŽELIM, NE MOGU, iskazuju razumijevanje za drugu osobu i mogu obraniti vlastita stajališta ili integritet, a da ne naštete drugome. Djeca nemaju priliku vježbati asertivno ponašanje ako nisu u stvarnom ili zamišljenom sukobu s okolinom. Razlikujemo sukobe u koje djeca ulaze jer nastoje zadovoljiti neke od svojih potreba i sukobe do kojih dolazi jer druga djeca ili  odrasli na bilo koji način svojim ponašanjem ili zahtjevima narušavaju djetetov tjelesni i emocionalni integritet ili ugrožavaju njegovu imovinu i vrijednosti.

Okruženje u kojem djeca mogu vježbati asertivno ponašanje podržava ih u tome da poštuju sebe, daje im pravo da se predomisle, omogućava im vrijeme za razmišljanje i oslobađa ih odgovornosti za ponašanja i emocionalna stanja odraslih. Vještina asertivnoga ponašanja podupire vještine slušanja i razumijevanja drugih. Nedostatak asertivnoga ponašanja može se kod djece umjesto vještina slušanja i razumijevanja drugih razviti u submisivnost i pasivnost, dok se umjesto vještine izražavanja vlastitih potreba i zauzimanja za sebe može razviti sebičnost i neosjetljivost na potrebe drugih.

Tema asertivnosti obuhvaća tri cjeline – izražavanje osjećaja i potreba, zauzimanje za sebe i asertivno rješavanje sukoba, sa sljedećim ciljevima: prepoznati i imenovati osnovne osjećaje, prepoznati i isprobavati različite načine izražavanja osjećaja, prepoznati povezanost između verbalnoga i neverbalnoga načina izražavanja osjećaja; naučiti da se odgovor NE treba poštovati, koristiti Ja-poruke u izražavanju vlastitih osjećaja, izražavati nezadovoljstvo uz istovremeno uvažavanje drugih; razlikovati pristojan i nepristojan govor, razlikovati situacije slaganja i sukoba, uočiti različite načine rješavanja sukoba.

Heda Mislović, mag.psych.

Maja Baksa, mag.prim.educ

Literatura: Lučanin, D. (2010). Komunikacijske vještine u zdravstvu. Zdravstveno veleučilište, Naklada Slap; RESCUR: NA VALOVIMA, kurikul otpornosti za predškolsku i osnovnoškolsku dob

Pridružite se preko 150 ljudi koji nam pomažu graditi budućnost MURID-a

Svaka donacija pomaže nam u gradnji Centra za ranu intervenciju u djetinjstvu