MURID priče: Jan Petar nam je pokazao da uz pravu podršku nijedna obitelj nije sama
Rastanci u MURID-u uvijek su ispunjeni pomiješanim osjećajima — ponosom na svaki usvojeni korak, ali i sjetom jer se opraštamo s našim malim polaznicima i njihovim obiteljima.
Kada roditelji prvi put pokucaju na naša vrata, često sa sobom nose mjesece neizvjesnosti, borbe sa sustavom i ustrašenosti pred nepoznatim. No, dan odlaska i “diplome” dokaz je koliko se toga može promijeniti kada dijete u pravom trenutku dobije stručnu podršku, a obitelj osjećaj da nije sama.
Danas s vama dijelimo iskustva roditelja – iskrene odgovore mame Tanje Vručina Klarić, majke našeg dječaka Jana Petra. Tanja nam je ispričala kako je izgledao njihov put — od prvog dana olakšanja u MURID-u, učenja prve samostalnosti i komunikacije putem PECS sličica, pa sve do današnje diplome.
1. Sjećate li se svog prvog dana u MURID-u? Kako ste se tada osjećali kao obitelj i s kakvim ste očekivanjima došli?
Kada smo prvi put došli u MURID, osjetili smo veliko olakšanje. Odmah smo imali osjećaj da smo napokon na pravom mjestu, gdje će naše dijete dobiti pomoć koja mu je uistinu potrebna. Nakon mukotrpne borbe s vrtićima i dugog traženja podrške, MURID nam je bio svjetlo na putu. Ondje smo prvi put osjetili da netko razumije potrebe našeg djeteta, koje su drugačije od potreba djece bez neurorazvojnih teškoća.
2. Koje ste najveće promjene primijetili kod svog djeteta tijekom godina provedenih u MURID-u?
Tijekom godina provedenih u MURID-u naše je dijete usvojilo mnoge važne vještine. Naučilo je pojedine svakodnevne radnje poput samostalnog hranjenja, obuvanja cipela i drugih oblika brige o sebi, a mi smo kod kuće nastavili raditi na razvijanju njegove samostalnosti. Budući da je neverbalan, posebno nam je značilo što je naučio komunicirati putem PECS sličica. To nam je omogućilo da mnogo bolje razumijemo njegove potrebe, želje i osjećaje te je značajno unaprijedilo našu svakodnevnu komunikaciju.
3. Kako je podrška koju ste dobili utjecala na vašu svakodnevicu i obiteljske rutine?
Podrška koju smo dobili bila je iznimno profesionalna i neprocjenjiva. Dobivali smo jasne upute kako raditi s djetetom, što trebamo mijenjati u svakodnevnim situacijama i kako ga bolje razumjeti. Svaka poteškoća na koju bismo naišli bila je popraćena konkretnim savjetima koji su nam pomogli olakšati svakodnevni život i pružiti našem djetetu najbolju moguću podršku. Na tome ćemo vam uvijek biti zahvalni.
4. Što vam je kao roditelju najviše značilo — trenutak, osoba ili podrška koju ćete uvijek pamtiti?
Najviše mi je značilo to što sam od prvoga dana osjećala da djelatnici MURID-a iskreno vole svoje male korisnike i da im je istinski stalo do njihova napretka i dobrobiti. Znala sam da je moje dijete okruženo ljudima koji ga prihvaćaju, razumiju i svakodnevno daju sve od sebe kako bi mu pomogli. Taj osjećaj povjerenja i sigurnosti nešto je što ću zauvijek pamtiti.
5. Danas, na dan diplome, kako se osjećate u usporedbi s prvim danom?
Danas osjećam ponos zbog svega što je naše dijete postiglo, ali istovremeno i veliku tugu jer odlazimo iz MURID-a. Najviše me brine hoće li u budućnosti ponovno imati priliku dobiti toliko stručnosti, razumijevanja, podrške i ljubavi kakvu je ovdje imao. Imam osjećaj da ponovno ostajemo sami i da je najveći dio odgovornosti ponovno na nama roditeljima. Zato je ovaj rastanak istovremeno i sretan i težak.
6. Što biste poručili obiteljima koje tek kreću na ovaj put?
Poručila bih im da, ako njihovo dijete ima neurorazvojne teškoće i treba posebnu podršku, ne oklijevaju potražiti pomoć u MURID-u. Ondje će pronaći stručnjake koji razumiju potrebe njihove djece, ali i roditelja. MURID ne pomaže samo djeci – daje snagu, znanje i nadu cijeloj obitelji. Nama je bio mjesto na kojem smo prvi put osjetili da nismo sami.
Zajedno gradimo zajednicu u kojoj nijedna obitelj nije sama 💙
Jan Petrova priča podsjeća nas na ono najvažnije — rana intervencija u djetinstvu ne mijenja samo djetetovu svakodnevicu, ona daje snagu, nadu i oslonac cijeloj obitelji. Prilika da jedno neverbalno dijete dobije svoj glas i komunikaciju, a roditelji podršku, ne smije biti privilegija ili rijetkost.
Ovakve dirljive priče i uspjesi nisu slučajnost. Oni su rezultat predanog rada roditelja, našeg tima i podrške naših donatora, partnera i prijatelja MURID-a.
Hvala svima vama koji pomažete da ove priče ne budu usamljeni primjeri borbe, već trajna i dostupna vrijednost koju zajedno darujemo našoj zajednici. Zahvaljujući Vama djeca s neurorazvojnim teškoćama dobivaju priliku za napredak, a njihovi roditelji prijeko potreban mir i nadu.
🤝 Budite dio priča koje mijenjaju živote. Podržite rad MURID-a, podijelite ovu priču i pomozite nam da i dalje budemo mjesto na kojem niti jedna obitelj ne mora prolaziti teške trenutke sama.