MURID priče: Dario je pokazao da je i najveći napredak sastavljen od malih koraka

Svaki oproštaj u MURID-u nosi u sebi mješavinu osjećaja — ponos na sve što je dijete naučilo i savladalo, ali i toplu sjetu jer se opraštamo od malih polaznika i njihovih obitelji koje smo tijekom godina zavoljeli kao svoje. Iza svake diplome stoji puno više od jednog dana — stoje strpljenje, povjerenje i predan rad naših teta koje su svaki korak proslavile zajedno s djetetom.

Danas s vama dijelimo priču mame Pisačić dječaka Daria. Kroz njene iskrene odgovore saznajte kako je izgledao njihov zajednički put u MURID-u — od prvog, pomalo nepoznatog dana, preko podrške koju su pronašli u tetama i svima ostalima, pa sve do dana diplome kada su jedno poglavlje zatvorili s osjećajem da zapravo samo nastavljaju ondje gdje su stali.

1. Sjećate li se svog prvog dana u MURID-u? Kako ste se tada osjećali kao obitelj i s kakvim ste očekivanjima došli?
Sjećam se našeg prvog dana u MURID-u. Sve nam je bilo nepoznato. Ali uz trud početne tete Marte, bilo je lakše. Samo smo htjeli nekako pokrenuti Darijev razvoj, to nam je bio i ostao jedini cilj.

2. Koje ste najveće promjene primijetili kod svog djeteta tijekom godina provedenih u MURID-u?
Što se promjena tiče, Dario više obraća pažnju kad mu se obraćamo direktno, više pokazuje emocije (tipa zagrljaj, davanje pusa), navikao se na vršnjake.

3. Kako je podrška koju ste dobili utjecala na vašu svakodnevicu i obiteljske rutine?
Podrška je uvijek dobrodošla, posebno u našim situacijama. Teško je nositi se sa svime, lijepo je znati da nisi sam. I čuti ohrabrenje.

4. Što vam je kao roditelju najviše značilo — trenutak, osoba ili podrška koju ćete uvijek pamtiti?
Trenutak koji ću najviše pamtiti je zadnji dan MURID-a, kad su tete došle ispratiti Darija sa svim radovima i diplomom. Osobe koje će mi posebno ostati u sjećanju su tete: Marta, Marija, Mihaela, Eva, Jana, Maria Isabela i sve ostale drage tete.

5. Danas, na dan diplome, kako se osjećate u usporedbi s prvim danom?
Zadnji dan u usporedbi s prvim je ogromna razlika! Prvo od emocija, pa okruženja, teta, roditelja… Naravno, sve u pozitivnom smislu jer se Darijev napredak itekako primjećuje. Jedno poglavlje je završeno, a mi kao obitelj još uvijek imamo osjećaj da nastavljamo gdje smo stali.

6. Što biste poručili obiteljima koje tek kreću na ovaj put?
Obiteljima koje kreću na ovaj put poručila bih da se naoružaju strpljenjem, da budu spremni na prilagodbu, da imaju razumijevanja i da uvijek dijete dočekaju s osmijehom.

—

Zajedno gradimo zajednicu u kojoj nijedna obitelj nije sama 

Darijeva priča podsjeća nas na ono najvažnije — rana intervencija u djetinstvu ne mijenja samo djetetovu svakodnevicu, ona daje snagu, nadu i oslonac cijeloj obitelji. Prilika da jedno neverbalno dijete dobije svoj glas i komunikaciju, a roditelji podršku, ne smije biti privilegija ili rijetkost.

Ovakve dirljive priče i uspjesi nisu slučajnost. Oni su rezultat predanog rada roditelja, našeg tima i podrške naših donatora, partnera i prijatelja MURID-a.

Hvala svima vama koji pomažete da ove priče ne budu usamljeni primjeri borbe, već trajna i dostupna vrijednost koju zajedno darujemo našoj zajednici. Zahvaljujući Vama djeca s neurorazvojnim teškoćama dobivaju priliku za napredak, a njihovi roditelji prijeko potreban mir i nadu.

Budite dio priča koje mijenjaju živote. Podržite rad MURID-a, podijelite ovu priču i pomozite nam da i dalje budemo mjesto na kojem niti jedna obitelj ne mora prolaziti teške trenutke sama.