Jedna obitelj, jedan plan: Hrvatska na putu prema sustavu rane intervencije

ZAKLJUČCI
trećeg međunarodnog kongresa
Centra za ranu intervenciju u djetinjstvu MURID
„Jedna obitelj, jedan plan –
međusektorska suradnja kao ključ rane intervencije u djetinjstvu“
11. i 12.listopada 2024. godine, Pribislavec
Kongres „Jedna obitelj, jedan plan – međusektorska suradnja kao ključ rane intervencije u djetinjstvu“ okupio je uživo i online 180 sudionika iz Hrvatske i drugih europskih zemalja. Sudionici kongresa bili su stručnjaci iz sustava zdravstva, socijalne skrbi, predškolskog odgoja, civilnog društva te roditelji pojedinačno kao i predstavnici roditeljskih udruga.
Predsjednica EURLYAID-a, Europske organizacije za ranu intervenciju u djetinjstvu, gđa Ana Maria Serrano, u plenarnom izlaganju sumirala je suvremenu definiciju i principe rada u ranoj intervenciji u djetinjstvu te prikazala ključne strateške korake koje treba poduzeti kako bi se stvorio nacionalni sustav rane intervencije u djetinjstvu. Sukladno najnovijim spoznajama nužna je transformacija – od sustava koji je usmjeren na usluge prema sustavu koji je usmjeren na skrb o obitelji.
U Hrvatskoj je prioritetno definirati odgovornosti i nadležnosti pojedinog sustava te zakonski utemeljiti obvezu međusektorske suradnje.
Nužno je usuglasiti definiciju rane intervencije u djetinjstvu, terminologiju te pristup i principe prema kojima će djelovati sektori i pružatelji podrške. Neophodno je također, ujednačiti standarde kompetencija i status stručnjaka koji djeluju u transdisciplinarnim timovima.
Roditelje treba promatrati kao ravnopravne partnere i donositelje odluka u procesima rane intervencije u djetinjstvu jer oni imaju najveći utjecaj na razvoj djeteta i podržavaju njegov razvoj kroz svakodnevne interakcije, stoga je nužno intervenirati na tri razine:
- roditeljskim obrascima interakcije s djecom
- podučavanju i podršci djetetu u funkcioniranju u prirodnom okruženju
- osnaživanju obitelji, smanjenju stresa i jačanju resursa podrške
Kako bi se stvorio nacionalni sustav rane intervencije u djetinjstvu potrebno je:
- jasno definirati konceptualni okvir i nacionalni standard rane intervencije u djetinjstvu
- razvijati dostupnost raznolikih interdisciplinarnih oblika podrške
- započeti razvijati sustav analizom postojećih resursa
- identificirati dionike i osnovati službenu radnu skupinu za izradu plana
- definirati specifičnu ulogu i financijsku odgovornost svakog dionika
- definirati strukturu sustava i osigurati koordinaciju
- izraditi plan rada timova za ranu intervenciju u djetinjstvu
- definirati kriterije za uključenje te osigurati učinkoviti probir, dijagnostiku i upućivanje u što raniju podršku
- definirati standarde kvalifikacija stručnjaka za ranu intervenciju u djetinjstvu te osigurati stručnu podršku stručnjacima
- definirati standarde kvalitete podrške i sustav nadzora
Zaključak je kongresa da u Republici Hrvatskoj nema sustava rane intervencije u djetinjstvu, ali postoje brojne uspješne prakse i pojedinci koji nisu adekvatno povezani te je nužna hitna koordinirana međusektorska integracija usluga i vrsti podrške s ciljem povezivanja u cjelovitu skrb o obitelji koja treba funkcionirati kontinuirano po modelu 24/7/365. Nepovezanost sektora izaziva dodatni stres roditeljima, rasipa postojeće kapacitete i resurse te smanjuje svrhu i učinak pojedinačnih usluga.
U Hrvatskoj nedostaje jasno definirani individualni plan rane intervencije u djetinjstvu za svaku obitelj što onemogućava osiguravanje cjelovite skrbi te se zbog toga ne mogu jasno uključiti svi potrebni dionici niti postići ciljevi koje roditelji žele. Nužno je da svaka ustanova kreira svoj plan aktivnosti suradnje s drugim ustanovama i stručnjacima te definira s kojim ciljem i u kojem trenutku je potrebna suradnja.
Državna, regionalna i lokalna administracija još uvijek funkcioniraju gotovo isključivo u svojim područjima te se uvođenjem novih usluga izdvojenih u jednom sektoru još više udaljavaju od integrirane skrbi za obitelj. Roditelji su prisiljeni biti voditelji vlastitog slučaja u trenutku kada ni sami ne uspijevaju dobiti podršku koju trebaju. Manjak šire međusektorske podrške prisiljava obitelji da se okreću jedne drugima kao i najbližim pružateljima usluga, što nosi rizik getoizacije i rizik za širenje i razvoj usluga koje nisu nužno evaluirane, učinkovite i potrebne, a crpe resurse roditelja ili su dodatni trošak za sustav. Nužno je na nacionalnoj razini definirati područja, intenzitet i ciljeve suradnje uz obavezno definiranje protokola suradnje na lokalnoj razini te definiranje vremenskih, ljudskih i financijskih resursa potrebnih za obavljanje tih aktivnosti.
Dio trenutačnih reformi u sustavu zdravstva i socijalne skrbi otvara prostor za izgradnju sustava i jačanje postojećih usluga rane intervencije u djetinjstvu, stoga je nužno definirati vrijeme i financijsku podršku za transformaciju iz sustava usluga ka sustavu skrbi usmjerene prema obitelji.
Utvrđeno je da postoje političari i djelatnici javne uprave koji su svjesni važnosti stvaranja sustava rane intervencije u djetinjstvu. Potrebno je dodatno ih senzibilizirati i educirati kako bi prepoznali da rana intervencija u djetinjstvu nije humanitarni prolazni problem već realitet i kontinuirana obveza cijelog društva koje prepoznavanjem i ulaganjem u sustav rane intervencije u djetinjstvu dugoročno prevenira dodatne teškoće kod djece, dodatne posljedice po mentalno i fizičko zdravlje obitelji te dodatna i znatno veća financijska ulaganja u kasnijim životnim periodima djece s razvojnim i socijalnim rizikom.
Sudionici kongresa istaknuli su da se osjetilo uvažavanje i ravnopravnost stručnjaka i roditelja te je ovim modelom organizacije kongresa stvoren temelj prema stvaranju obitelji usmjerenog pristupa u Republici Hrvatskoj.
Najvažniji zaključak kongresa je da je nužno hitno okupljanje donositelja odluka, praktičara i roditelja kako bi se što prije krenuo stvarati nacionalni sustav rane intervencije.
„Put je otvoren, cilj daleko, ali važno je krenuti i nastaviti razgovarati na tom putu.“
(citat sudionika kongresa iz evaluacijskog upitnika)