MAJA BOGDAN IZ LAPŠINE Volontirajući na pedijatriji puno daješ, ali još više primaš

Početkom mjeseca travnja održali smo pripremni seminar za projekt „Pripovjedač/ica priča za laku noć“ koji provodimo zajedno s udrugom “Portić” iz Rijeke, a povodom toga novinarka eMeđimurja Kristina Kobal razgovarala je s našom volonterkom Majom Bogdan.

Pročitajte cijeli tekst u nastavku:

Mlada studentica svojim doprinosom i volonterstvom mami osmjehe na lica bolesnoj djeci na Čakovečkoj pedijatriji. Kroz čitanje priča upotpunjuje im vrijeme ali još više oplemenjuje sebe kao osobu.

Nasmiješenu Maju sreli smo na seminaru „Pripovjedač/ica priča za laku noć“ koju je organizirao Centar za ranu intervenciju u djetinjstvu MURID u Pribislavcu. Maja studira na Učiteljskom fakultetu – Odsjeka u Čakovcu.

Maja se pridružila timu za volontiranje još prije tri godine. Svoje je slobodno vrijeme poklonila onima kojima je to najpotrebnije – bolesnoj djeci u Čakovečkoj bolnici.

„Imam želju i jesam za to. Volontiram već tri godine. Jedva čekam početak novog ciklusa, on uvijek donosi uzbuđenje i nove pripreme. Lijepo je uči u sobu djeteta koje treba predah od svega što mu se u bolnici dešava zbog trenutačnog stanja koje nije nimalo ugodno. Zato je bitno za mene kao volontera doći pred to dijete pripremljen i s poštenim namjerama, govori nam Maja.“

SUSRET S BOLESNOM DJECOM

Biti teta pričalica ispunjava je osjećajima koje je, kaže, teško opisati osobama koje nikada nisu volontirale. Biti tu za bolesno dijete od neprocjenjive je vrijednosti i za same roditelje.

„Dolazak na pedijatriju me ispunjava lijepim osjećajima jer znam da sam nekom pomogla pa makar i na sat vremena. Oni su za mene najveći borci i heroji. Najviše je bitan taj susret s djetetom jer prvi dojam svi pamtimo. Zato ja dolazim vesela i nasmijana, spustim se na njihovu razinu pa čak i onda kada se samo gledamo u oči. Pitam ih žele li poslušati priču, a ukoliko dobim odobrenje onda se potrudim i dam sve od sebe. Najviše pamtim zahvalnost roditelja koji budu oduševljeni nakon što shvate da i oni mogu imati pet minuta vremena za sebe dok djetetu tete pričaju priče za laku noć, radosno će Maja.“

PREPORUKA KNJIGA

Pri dolasku je potrebno ocijeniti što djetetu treba, kako mu pristupiti i koju knjigu izabrati. Bitno je uvijek birati knjige koje imaju sretne završetke. Knjige u kojima nema bolesti i u kojima dobro uvijek pobjeđuje zlo.

„ Ja bi uvijek preporučila knjiga koje imaju prozorčiće kao i knjige o životinjama. Nisam još naišla na dijete koje to ne voli i nije zainteresirano. Za one manje pogotovo su primamljive slikovnice ali ponajprije puno razgovora, ma to vam djeca najviše vole. Knjige sa interaktivnim sadržajem su također popularne. Ukoliko imate one jako znatiželjne tu su uvijek i enciklopedije koje možete koristiti pa onda usput nađete neku zajedničku temu na obostrano zadovoljstvo, preporuča Maja“

VOLONTERSTVO

Onaj tko jednom proba, priča nam Maja, zarazit će se lijepim osjećajima i bit će ispunjen. Vrijednost volontiranja , doznajemo, nije samo u onome što ona daje, već i u onome što je iz njega dobila i koliko ju je to učinilo boljom osobom.

„Shvatila sam da je potrebno malo pažnje da bi se nekome uljepšalo dan. Taj jedan sat je zato tu da dam svoj maksimum. Kada je to zaista iskreno od mene naravno da se to i prepoznaje. Svatko od nas ima drugačiju put do djeteta, no na nama je da im olakšamo boravak u bolnici i da imamo i sami motiv koji nas gura naprijed. Bitno je znati zašto si tamo! Tu se direktno djeluje i ide se izvan zone konfora. S vremenom shvatiš što ti leži i što ti ide. Sve u svemu puno daješ ali još više primaš, zaključuje Maja.“

Tekst preuzet s portala eMeđimurje

__

Vaša pomoć je važna! Svaka donacija, koliko god mala bila, pomaže MURID-u da nastavi pružati podršku djeci i obiteljima.